odjeća čestitosti

(Komentar 26. ajeta sure El-E'araf)

Allah Uzvišeni u Kur'anu casnom je rekao:

„O sinovi Ademovi, dali smo vam odjecu koja ce pokrivati stidna mjesta vaša, a i raskošna odijela, ali, odjeca cestitosti; to je ono najbolje. – To su neki Allahovi dokazi da bi se oni opametili.“
Ljudski život na ovom svijetu nije uzalud i bez smisla. On je dat u kontekstu višeg života, života koji dolikuje covjeku. To je život sa simbolom pobjede nad svim destruktivnim, život koji se razlikuje od animalnog. Moralni zakoni što ih je Kur'an proklamovao, covjekov život cine osmišljenim i dostojnim respekta. Socijalna strana covjeka bitan je faktor za ideal pravog života, a ispravnost pojedinca sudbinski je vezana za ispravnost zajednice. Stoga Allah, subhanehu ve te'ala, Kur'anom uspostavlja pravila ponašanja koja su optimalno rješenje za osmišljen život na Zemlji.
Ciniti dobro a suprotstavljti se zlu, jedan je od najviših principa islamskog ucenja. On se odnosi na svaku poru ljudskog života: porodicu, susjedstvo i širu društvenu zajednicu. Cijelim tim kodeksom provejava osnovna kur'anska intencija – da dobro može trijumfovati nad zlom, samo ako se covjek zalaže za te principe i živi u skladu s njima. Na taj nacin on ostvaruje dimenziju ovosvjetskog života koja ga razlikuje od animalnog, s kojim se uklapa u harmoniju zakona koji vladaju u kosmosu.

Uspostavljanje moralne zajednice

U cilju uspostavljanja moralne zajednice Kur'an, pored ostalog, spominje i odjevanje kao jedan od bitnih faktora za sklad i funkcionisanje zajednice. Shodno covjekovoj prirodi Uzvišeni Tvorac propisao je norme ponašanja, medu njima i odijevanje, koje ga upucuju na krepostan život i distanciraju od svih oblika nastranosti i griješenja, ucinivši ga uz to namjesnikom na Zemlji i podredivši mu na njoj sve potrebno za život, Uzvišeni mu je time iskazao pocast i visoki stepen milosti. Stoga, suprotstavljanje Njegovoj volji, covjeka vodi u zabludu i grijeh koji, u konacnici, rezultira njegovom propašcu i na ovom i na buducem svijetu.
Navedenim ajetom sure El-E'araf, Svevišnji traži od muslimana da paze na svoj izgled, da budu propisno odjeveni, da cuvaju svoje dostojanstvo i da uživaju u odjeci i ukrasima koje im je On stavio na raspolaganje. Tim ajetom ljudima je objašnjena svrha propisa o odjeci koja se ogleda u: pokrivanju tijela (el-'avre) i uljepšavanju licnog izgleda. Uz ovaj ajet, u istoj suri s istovjetnim nacinom obracanja, Uzvišeni zapocinje još dva ajeta sinovima Ademovim (ljudima uopce), u kojima ih upozorava na golotinju i zapuštanje izgleda kao znakove povodenja za šejtanom:
„O, sinovi Ademovi, neka vas nikako ne zavede šejtan kao što je roditelje vaše iz Dženneta izveo, skinuvši s njih odjecu njihovu da bi im stidna mjesta njihova pokazao! On vas vidi, on i vojske njegove, odakle vi njih ne vidite. Mi smo ucinili šejtane zaštitnicima onih koji ne vjeruju.“
O, sinovi Ademovi, lijepo se obucite kada hocete da namaz obavite! I jedite i pijte, samo ne pretjerujte; On ne voli one koji pretjeruju.“

Odjeca cestitosti

U predmetnom ajetu Allah, dželle šanuhu, spominje odjecu cestititosti, (libasut-takva) naglašavajuci da je to, ono najbolje, kao što za opskrbu potrebnu za hadždž kaže: Za put se opskrbite, a najbolja opskrba je bogobojaznost (fe inne hajrez-zadit-takva)! Osjecaj bogobojaznosti je vjerniku osnovni pokretac na putu cinjenja dobrih djela koja ce mu biti opskrba za drugi svijet. Odjeca bogobojaznosti je ogledalo covjekove duše i njegovog sveukupnog stanja.

Odjevni predmet od materijala pokriva sram covjeka i krasi njegovo fizicko tijelo; na taj nacin on pridonosi da covjek izgleda skromno i ugodno. To je vanjska strana covjeka. Medutim, izrazito je važna haljina poniznosti koja ukrašava njegovo unutarnje bice i oplemenjuje ga duhovno i moralno. Haljina unutarnje poniznosti satkana je od konca straha pred Allahom, dž.š., i najfinijeg smisla skromnosti i poniznosti. Važnost ove unutarnje haljine se može vidjeti u tome da je vanjska, materijalna haljina iskrojena prema njezinom modelu. Ponizan covjek ce se oblaciti trijezno i pristojno.
Odjecu bogobojaznosti (libasut-takva) komentatori Kur'ana razlicito razumijevaju. Ikrime kaže: „To je ono cime ce biti obuceni bogobojazni na Sudnjem danu, dok neki pod ovom kur'anskom sintagmom podrazumijevaju iman, dobra djela, ili lijep izgled lica.“

Odjeca cestitosti pokriva slabosti srca i ukrašava ga, kao što vanjska odjeca, pokriva slabosti tijela i ukrašava ga. Obje su nužne i uzajamno se dopunjuju i potpomažu. Stoga nas naš Gospodar, dželle šanuhu, podsjeca na Svoju milost prema Ademovoj djeci, koja Ga je potaknula da im dadne haljine i nakit. Ljudi su jedina bica kojima je propisana odjeca kojom oni pokrivaju svoja tijela i zbog toga oni treba da budu zahvalni svome Stvoritelju.
Hazreti Alija je otišao u ducan i kupio košulju koju je platio tri dirhema. Obukao ju je i ona mu je pokrivala sve do šaka i clanaka. Tom prilikom je izgovorio: „Hvala Allahu, Koji me opskrbio ukrasom kojim se mogu uljepšati medu ljudima i pokriti svoj sramotni dio.“ Neko ga je upitao: „Jesili li to cuo od Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem, ili to ti kažeš?“ On odgovori: „Cuo sam Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kako prilikom oblacenja izgovara: Hvala Allahu koji me opskrbio ukrasom kojim se mogu uljepšati medu ljudima i pokriti svoj sramotni dio.“

Pokrivanje tijela znak je stida

Norma kojom se reguliše islamski nacin odijevanja, uz ostalo, u funkciji je suzbijanja strasti koja se može javiti u pogrešno vrijeme i na pogrešnom mjestu. To je, ustvari, efikasna preventivna mjera protiv zloupotrebe covjekovog prirodnog nagona koji je u biti milost Njegova, ukoliko se upotrijebi na vjerom dozvoljen nacin. Spolni nagon, kao blagodat i užitak, ima svoju višu funkciju u životu covjeka. Covjek njime osigurava produženje vrste na zemlji. Zato stidna mjesta muškarca i žene, sama po sebi, nisu zlo, ali njihova upotreba suprotna Allahovim, dž.š., zakonima rada zlo. Stoga, ko porice obligatnost pokrivanja stidnih mjesta i uljepšavanje izgleda, skrenuo je s puta islama na put šejtana prokletnika.
Da bi se iskrene vjernice na javnim mjestima razlikovale od lahkomislenih žena, Allah, dželle šanuhu, im je propisao odjecu koja ce pokrivati njihova tijela i tako onemoguciti tude muškarce od neprilicnog miješanja i udvaranja. Propisom odijevanja Uzvešeni nije ogranicio slobodu žene, nego ju je zaštitio od eventualnih neugodnosti koje joj se mogu desiti ukoliko je nepristojno odjevena, kao što se navodi u Kur'ani-kerimu:
„O, Vjerovjesnice, reci ženama svojim, i kcerkama svojim i ženama vjernika neka spuste haljine svoje niza se. Tako ce se najlakše prepoznati pa nece napastovane biti.“
Propisno odjevena muslimanka bit ce u društvu prepoznatljiva kao plemenita i cista osoba koja drži do svoje cednosti, morala i poštenja, a ne kao ona cije je tijelo obnaženo i koja kod pokvarenih ljudi pobuduje pogrešna ocekivanja i grešne misli. Njena odjeca bit ce ujedno barijera nemoralnim i besposlicarima koji bi je rado zavodili i uznemiravali.

Šta se smatra avretom za muškarca i ženu?

Vecina ucenjaka smatra da je stidni dio tijela (avret) za muškarca predio od pupka do koljena, dok pojedini imami kao npr. Ibn Hazm i neke hanefije i malikije, misle da bedra ne spadaju u avret. Avret žene, u odnosu na tudeg muškarca, je cijelo njeno tijelo, osim lica i šaka, shodno hadisu u kojem se Alejhisselam obratio svojoj svastici Esmi, nakon što je ušla kod njega u prozirnoj odjeci: „O Esma, kada žena dobije prvu menstruaciju, (to jeste kad postane punoljetna) nije dozvoljeno da se na njenom tijelu vidi išta osim ovoga i ovoga (i on pokaza na svoje lice i šake).“ Dakle, i muškarcima i ženama dozvoljeno je vidjeti na tijelu, i muškarca i žene, one dijelove koji se ne smatraju avretom, s tim što to gledanje, kao što smo ranije istakli, ne smije biti požudno.
U citiranom ajetu stoji: I neka ne dozvole da se od ukrasa njihovih vidi išta osim onoga što je ionako spoljašnje. Ukras žene je sve ono što je cini ljepšom i privlacnijom, svejedno da li se radi o tjelesnim ljepotama, kao što su lice, kosa i fizicka grada tijela, ili odjeci, nakitu, šminki i sl.

Medu islamskim ucenjacima nije usaglašen stav o pitanju razumijevanja rijeci iz dijela ajeta osim onoga što je ionako spoljašnje, odnosno sve što se ubraja u ženinu vanjštinu koju je dopušteno vidjeti. Po vecini, to su njeno lice, surma, šake i prstenje. Taj stav zastupaju Ibn Abbas, Enes, Seid bin Džubejr, Ata', Evzai' i dr. Hazreti Aiša, Katade i još neki tome pridodaju i narukvice. Kasniji mufessiri kao što su Taberi, Kurtubi, Zamahšeri Razi i drugi takode podržavaju taj stav.
Poslije podsjecanja na prijestup naših roditelja, Allah, subhanehu ve teala, istice svoju blagodat prema „sinovima Ademovim“ u vidu odredivanja odjece i pokrivanja tijela s ciljem zaštite njihove ljudskosti kako se ne bi sunovratili na stepen životinje: da bi se oni opametili.

„Otuda musliman vidi vezu izmedu velikog napada i kampanje usmjerene protiv stida i morala i otvorenog propagiranja tjelesnog razgolicavanja, uime ljepote, civilizacije i ljubavi, s jedne strane, i ciononistickog plana, rušenja njihovog ljudskog dostojanstva i brze destrukcije kako bi se utro put njihovom porobljavanju od strane cionisticke vlasti. (...) Ljudski ukras i ljepota je u pokrivanju, a životinjski ukras i ljepota je u razgolicenosti. Ali ljudi (bica u ljudskim likovima) u ovom vremenu vracaju se nazad u džahilijjetsko doba koje ih opet vraca u svijet životinja, pa se ne prisjecaju Allahove, dž.š., blagodati prema njima, koja štiti njihovo ljudsko dostojanstvo i dignitet.“

Šta se krije iza takozvane emancipacije žene?

U svjetlu intenzivne kampanje protiv morala i stida treba posmatrati zabludjelost i otudenost savremenog covjeka od izvorne božanske objave. U eri seksualnih sloboda i razvrata, posebno se namece problem tzv. emancipacije žene. Cari kojima je obdarena, nakit i koketni odnos spram sredine cine je ekscentricnom. Emancipacija za koju se izborila omogucila joj je prodor u sve pore ljudskog življenja. Na putu borbe za svoj „realni i ravnopravni tretman“ žena je imala veliki broj pristalica. Organizatori modnih revija, glamuroznih izbora za miss, filmskih i muzickih festivala, zatim pisani i elektronski mediji, mogucnost zaposlenja na skoro svim radnim mjestima, omogucili su joj neslavni izlazak na pozornicu života.

Ona je postala žrtvom teorije da „život treba živjeti po nalozima duše“. Zagovornici takvih stavova isforsirali su njenu razgolicenost u kojoj su prepoznali uspjeh za nju i izlazak iz okova konvencionalne sredine. U svemu tome oni nisu zaboravili ni svoje interese. Uz njih i oni su uhvaceni u životni vrtlog koji ih nemilosrdno kovitla. Rezultat takvog iskoraka u njenu „ravnopravnost“ jeste: ugroženost porodice, enormno veliki procenat razvoda brakova, reduciranje potomstva, vanbracni odnosi, raširenost prostitucije, bispolni brak, seksualne nastranosti, zarazne bolesti i još mnogo toga. Sida, koju su nazvali, „kugom modernog doba“, direktni je produkt takvog, razvratnog nacina života. Ta opaka, i zasad neizlijeciva bolest, svakodnevno ubija hiljade ljudi širom svijeta. „Zaista je cudno da oni koji se pozivaju na kršcansku religiju u svijet izvoze razgolicenost i obnaženost tijela, kršenje onoga što je zabranjeno, nudizam, pornografiju, vulgarnost, seksualne perverzije svake vrste... Ja mislim da historija covjecanstva nije vidjela gori razvrat od onoga koji danas šire takvi ljudi.“

Indikativna je izjava jedne poznate glumice koja je, bez imalo ustrucavanja, izašla gola pred novinare kako bi dala intervju. Upitana: „Osjeca li nelagodu zbog takvog izgleda“, odgovorila je: „Zar se treba stidjeti onoga s cim nas je priroda obdarila. Da svoja stidna mjesta trebamo skrivati priroda bi se pobrinula da ona obrastu perjem ili dlakom.“ Nažalost ta izoblicena svijest zadobija sve veci broj pristalica, tako da je savremeni covjek sve bliži stepenu animalnog nacina života.

Muslimanka i njena emancipacija

Nažalost, talas modernog džahilijjeta dobrano je zapljusnuo i muslimanska društva. Ponukana borbom za licnu emancipaciju i naša muslimanka je direktni sudionik tih životnih bura koje nimalo ne slute na dobro. Direktni dodir sa Zapadom i zapleteni društveni život, koji je u mnogim elementima unazadio muslimane, donio je promjene i na planu moralne anarhije. Naš istaknuti intelektualac Mustafa Busuladžic (1914-1945), rahmetullahi alejh, još prije pedeset godina ukazivao je na taj problem. Tako je u svom clanku „Kult golotinje“ izmedu ostalog rekao: „Muslimanka se pocela odavati prostituciji. Zaredala su brakolomstva, pobacaji, cedomorstva i poroci koji nužno proisticu otuda. Ovome nisu iskljucivo krivi slabi gospodarski uvjeti života našeg poslijeratnog covjeka, nego i drugi momenti. Mi cemo ih odmah navesti. Val opce seksualne pokvarenosti i tjelesne golotinje, nošen mahnitanjem feministickog pokreta koji se razmahao u europskim zemljama težeci da umjetno premosti nikad nepremostive duboke psihicke i tjelesne razlike u bicu muškarca i žene, zahvatio je djelimicno muslimanku, koja je sve više zanemarujuci poziv majke postala rob drugarica u Evropi.

Stoga je naša obitelj kako u gradu tako i na selu u cijelosti ugrožena. Sada tek možemo prosuditi koliko su bila kratkovidna, ali istodobno za nas pogibeljna poslijeratna mahnitanja romanticarskog modernizma naših mahom poluinteligenata sa svim osobinama osrednjosti, koji su uprezali sve svoje snage da muslimanku emancipiraju i izjednace sa Europejkom, da je uvedu u vrtlog suvremenog života, kako bi sudjelovala u izgradnji društva.“
Na osnovu kazanog, pogrešno bi bilo zakljuciti da su žene jedini vinovnici moralne anarhije. Svakako da i one snose veliki dio odgovornosti, ali, objektivno gledajuci, na ovaj kompleksni problem, krivca treba tražiti, prije svih, u muškarcima. Nepobitna je cinjenica da su u povijesti, uglavnom, žene bivale onakve kakvim su ih muškarci željeli vidjeti. Oni su skoro uvijek igrali dominantnu ulogu i utjecali na norme društvenog pomanašanja.

Busuladžiceva upozorenja kao da su juce izrecena a ne prije pedesetak godina. Današnja muslimanka, po uzoru na druge, javnosti izlaže sve što se može izložiti. Mini suknja je premalo da bi istaknula draži svoga tijela. Ona je maksimalno obnažila svoje tijelo, a od odjece što ima na sebi sve je i tijesno i prozirno. Vecina žena su obucene, a ustvari su polunage. Posebna prica su ljetovanja na morskim plažama na kojima se i muškarci i žene maksimalno razgolicuju, a nerijetka su mjesta predvidena za nudiste, gdje covjek dokazuje svoj moralni pad i krajnji stepen arogancije spram božanskih propisa.

Suncanje i zdravlje

Uz nabrojane anomalije koje uzrokuje golotinja, ovom prilikom, smatramo prikladnim iznijeti istraživanja britanskog medicinskog žurnala BMJ, koje je prenio kuvajtski casopis „El-Va'jul-islami“ a koji piše o pojavi jedne vrste raka kože koja zahvata upravo ona mjesta, najcešce, na tijelu žene, koja se izlažu suncu, a koja bi, s aspekta šerijata, trebalo da budu pokrivena. U tom casopisu se, pored ostalog, kaže:
„Maligni karcinom – melanoma, bio je rijetko oboljenje kože, a sada je poceo da se širi i da se broj oboljenje kod djevojaka u zrelijoj dobi umnogostrucava. Najviše obolijevaju noge, a glavni razlog širenja je rasprostranjenost mini mode zbog koje su ženska tijela izložena suncevim zracima duži vremenski period tokom godine. (...) Ova bolest nastaje izlaganjem tijela suncevim ultraljubicastim zracima, ponajviše tokom suncanja na morskim plažama i pogada oba spola u razlicitim procentima. Bolest se javlja u obliku malih crnih pjega, razlicitih velicina, prvo na stopalu ili potkoljenici, a ponekad i na oku. Zatim se pocne širiti i povecavati po cijelom tijelu, napadajuci limfne žlijezde i krv, zaustavljajuci se u jetri koju pocne razarati. Ponekad dospijeva i u druge dijelove tijela kao što su kosti, bubrezi i drugi unutrašnji organi, iza cega slijedi izmokravanje crne mokrace koja uništava bubrežne celije. On cak može dospjeti i do embriona u utrobi majke. Širenje ove opake bolesti praceno je jakim bolovima. Ova bolest bolesnika ne ostavlja dugo u životu, a operativni zahvati ne pomažu kao u slucajevima drugih vrsta raka, kao ni zracenje.“

Obaranje pogleda

Islam teži da uspostavi cisto društvo u kome se ne bude strasti svakog momenta. Žena ne smije biti predmetom skretanja pažnje na sebe i pobudivati strasti muškaraca. U tom smislu propisano je odijevanje i pravila ponašanja koja ljude vode ka tome cilju. Uzvišeni kaže:
„Reci vjernicima neka obore poglede svoje i neka vode brigu o stidnim mjestima svojima; to im je bolje, jer Allah, uistinu, zna ono što oni rade. A reci vjernicama neka obore poglede svoje i neka vode brigu o stidnim mjestima svojim; i neka ne dozvole da se od ukrasa njihovih vidi išta osim onoga što je i onako spoljašnje, i neka vela svoja spuste na grudi svoje; neka ukrase svoje ne pokazuju drugima...
U cilju kontrolisanja seksualnog nagona, islam je navedenim ajetima, na prvom mjestu, ogranicio gledanje i muškarcima i ženama, zbog toga što je oko kljuc srca, a pogled je vjesnik zavodenja i glasnik preljube. Strastveni pogled Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, je okarakterisao kao blud ociju rekavši: „I oci cine preljubu, a njihova preljuba je strastveno gledanje.“ Drugom prilikom Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, obratio se hazreti Aliji, radijallahu anhu, rijecima: „O Alija, ne pružaj pogled za pogledom, jer samo prvi pogled je tvoj, a svi ostali nisu tvoji.“

Stidne dijelove tijela muškarca i žene haram je gledati i muškarcima i ženama, pa makar se radilo o muškarcu u odnosu na muškarca ili ženi u odnosu na ženu. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem je rekao: „Muškarcu je zabranjeno da gleda u avret muškarca, a ženi je zabranjeno da gleda u avret žene. Neka se ne priljubljuje muškarac uz muškarca pod jednim pokrivacem, a ni žena uz ženu pod jednim pokrivacem.“
Potom je Uzvišeni zabranio ženi isticanje ukrasa i naredio spuštanje vela niz grudi, dakle prikladnu odjecu. Da bi odjeca udovoljila svojoj svrsi, zabranjeno je da bude kratka, tijesna, prozirna, slicna odjeci suprotnog spola i odjeci koja je karakteristicna za nemuslimanke, izražajnih boja i ekstravagantnog izgleda, kao i to da bude namirisana. Buduci da islam uvažava obicaj sredine, ukoliko se ne kosi sa propisima islama, shodno podneblju i klimatskim uslovima, medu muslimankama svijeta postoje razliciti stilovi odjevanja. Odjeca Pakistanke bitno se razlikuje od odjeca žene Kavkaza ili žene Srednje Afrike, kao što se odjeca africke žene bitno ralikuje od odjece evropske muslimanke.

Pokrivanje tijela je šerijatski propis a ne pitanje slobodnog izbora. To nije puki adet i obicaj sredine, kako tvrde promotori sistematskog kvarenja svijeta s ciljem uništenja cednosti i temeljnih ljudskih vrijednosti. Iz osjecaja bogobojaznosti i stida proistjece osjecaj odvratnosti i prezrenosti razgolicavanja. Ko se ne stidi, ne vidi da ima iceg ružnog u tome.Takav bezobzirno i beskrupulozno propagira razgolicenost, razvrat i razne oblike perverzije.
Postoje i oni (cak medu muslimanima) koji zagovaraju „pristojno odijevanje“ nastojeci na taj nacin reducirati islamske propise o pokrivanju. Za njih je mahrama i duga haljina s dugim rukavima previše za naše prilike pa govore „dovoljno je da bude pristojno odjevena.“ Ne smijemo gubiti iz vida cinjenicu da je pristojno odijevanje samo ono koje su Allah, dž.š., i Njegov Poslanik propisali Kur'anom i sunnetom.

Na kraju, poštovana sestro, prestani razmišljati hoceš li i kada ceš udovoljiti ovoj vjerskoj obavezi! Što prije doneseš odluku bit ce bolje za tebe, i na ovom i buducem svijetu! Budi ponosna na svoj hidžab s kojim te je Svevišnji odlikovao nad ostalim ženama svijeta! Pokaži da ljepote svoga tijela želiš isticati samo pred onim kojeg ti je Allah ucinio dozvoljenim! Znaj da svojim hidžabom javno manifestuješ islam i doprinosiš suzbijanju zapadne golotinje koja vec uveliko rastace našu zajednicu! Ne dozvoli da tvoje tijelo, kojim si odlikovana, slici robi koja se izlaže u izlogu! Neka tvoj hidžab bude školjka u kojoj se krije tajanstveni i dragocjeni biser! Budi predvodnica u cestitosti i nastoj da se u tebe druge ugledaju! Molim Allaha Uzvišenog da te u tome pomogne. Amin!